3. tradicionalni proljetni uspon na Zarin

Brinje moje, moje polje ravno Brinje moje, moje polje ravno… Oj, aj nina, oj, aj nina nena Curo bijela, pa rumena Škamlice zelena…

Pivajući sa domaćinima, Biograjska mladost oprostila se od Brinja i dragih nam ljudi.Vrime je i ovaj put bilo na našoj strani, za dišpet onima koji su odustali od izleta plašeći se kiše. MOS MISLIT, nebi da su od cukra. Po starom dobrom običaju nit ovaj put nismo iznenadili naše domaćine.. Došli smo zadnji, sjurili se u Škamnicu te uspevši se na Zarin poligali po lisću uživajući na suncu, budno pazeći na naše najmlađe članove koji su jurcali, okolo naokolo šumom..

Nakon što su svi napustili Zarin doša je red i na nas, pribrojivši dicu krenuli smo uzdolu. I nogu prid nogu lagano. Ma di nan se žuri. Nakon pribrojavanja dice /po ko zna koji put/, stigavši doli, pridružili smo se ostalim učesnicima pohoda i našim domaćinima na zabavi.

Eeee.. tu ću završiti sa ovim kratkim izvještajem sa izleta, a kako nam je bilo na zabavi, eee to ćete možda čuti od drugih ili doživiti jednom kad nam se pridružite.

[scrollGallery id=50]

Podijeli:

345total visits,1visits today