Dva u jedan – Vaganski & Sv. brdo

vaganskiBili smo na Vaganskom (zimski i ljetni uspon), bili smo na Sv. brdu (također ljeti i zimi) ali nikad i na Vaganskom i na Sv. brdu u istom danu. E pa, 18.08. smo odlučili da to tako neće ići. Sve isplanirali, auto ostavljamo na ulazu NP Paklenica odakle nas od frenda frend defenderom vozi na V. Rujno. I bi tako!

Prvi dan je prošao u šetnji do Struga. Pošto je bio petak a svi radimo, nismo baš mogli krenut kad god smo htjeli. Gore ispekli nešto mesa na gradelama, malo popričali sa ljudima i doslovce se nauživali lijepe i tihe (za promjenu) noći. Spavali ko klade, jedva se probudili ujutro… kasnimo. Ajme opet. Uvijek kasnimo. Nema veze, lijep je ljetni dan i imamo vremena za dovući se do Ivinih vodica. Na Vaganskom vrhu – gužva. Tamo neki Englezi, malo dalje Slavonci i neki nedefinirani. Sve ih lijepo pozdravimo i krenemo mi svojim putem. Sljedeća stanica Sv. brdo. Cca 4 sata laganog hoda. Krećemo se po izohipsama između vrhova (Malovan, Brundo, Segestin i Liburnija) i uživamo u predstavi koju smo si sami priredili. Čas se otvaraju vidici prema Lici a čas prema moru. Divota! Čak smo i na malog medu naišli ali ipak je bio predaleko i na drugom kraju vrtače iznad Čičine doline za ikakav pokušaj slikanja. Napokon dolazimo do Sv. brda. Njegova strmina nas je dokrajčila iako smo torbe ostavili na križanju staza. Gore smo se malo „ispružili“ ovjekovječili momente i krenuli dalje put Vlaškog grada i Ivinih vodica kao mjesto gdje smo odlučili prespavat. Na Ivinim vodicama šok, vode u bunaru ima jako malo i treba pazit kako se grabi… skupili smo par boca za jutarnju higijenu i kavu. Navečer smo bacili malo slanine na gradele i gledali kako nam puhovi žvaču majice i torbe. Umorni ko psi otišli spavat.

Ujutro kava, i put PD Paklenica, auto, kuća, tuš…

Hrvoje Skakelja

Podijeli:

2126total visits,2visits today