Lipi đir, 29.05.2010.

Ovaj vikend smo napravili lipi đir po Velebitu. Spojili smo ugodno sa korisnim, tako da smo putem za potrebe Državnog zavoda za zaštitu prirode inventarizirali floru i faunu Velebita.Početak našeg đira je bio na Velikom Rujnu, dokle smo stigli mojim terencem. Vrime je obećavalo ugodnu i suhu šetnju, da bi nas pred sam kraj našeg puta predviđenog za taj dan dobro opralo.  Dakle, sa Rujna uputili smo se put Struga. Putem je naša ljepša polovica svako malo zastajkivala, očitavala koordinate i pisala u svoj notesić. Vrime fenomenalno! Došavši na Struge, napravili smo malu pauzu i usput se zaštitili kremom protiv sunca. Nastavljamo prema Marasovcu i dalje prema Vaganskom Vrhu. Pred sam uspon na vrh vrime se naglo prominilo,  kako to obično biva u planini. Navukli su se oblaci, počelo je grmit i taman kad smo se uspeli na vrh počela je tuča, a ubrzo nakon toga kiša. Sastavilo se nebo i zemlja!

A Bože moj što je tu je, nismo od cukra, nastavili smo put prema Svetom Brdu, nadajući se da će se vrime proljepšati. I uistinu, kiša je prestala čim smo izbili  na Zlu Ploču. Sa pogledom uprtim prema cilju kojeg smo zadali za taj dan Sv. Brdu, marke su čitljive i doslovno bodu u oči. Jedini problem je bio dio puta u dužini od nekih dvistotinjak metara pred izlazak na Zlu ploču – bor krivulj kroz kojeg se doslovno tribalo probijati. Na mistima je višlji nego ja, a uz to i jako gust. Ipak, i na tom djelu staza dobro markirana.

Nastavljajući put vrime se opet počelo kvariti, tako da smo do dolaska na raskrižje staza za Vlaški Grad i staze za na Sveto Brdo  odustali od uspona na sam vrh. Počelo je opet kišiti uz jaku grmljavinu.

Sišavši u sklonište tamo smo zatekli ekipu iz Gospića, koja je stigla sa Bunovca. U razgovoru s njima doznajemo da su imali problema na putu od Raduća do Bunovca. Naime nisu mogli nastavit dalje kolima zbog ogromne kamene gromade koja se našla na putu, tako da su dalje nastavili ostavivši auto, mada su prethodno uklonili drvo koje im se našlo na putu. Računajuči na to ponili su motornu pilu, ali protiv kamena nisu mogli.

Nakon prespavane noći i njuškanja divljih svinja u ranim jutarnjim satima, nakon popijene kavice u sedam sati smo krenuli put Ivinih Vodica i dalje prema Borisovu domu. Putem smo sreli simpatičnu obitelj sa dvoje male dice od kojih je jedno tek prohodalo, a drugo još na materinoj cici.

U Borisovom domu smo bili negdje oko 11 i 20,  nakon popijene pive i kavice uputili smo se dalje prema oznaci za Njivarsku stranu, kojih 20 minuta od doma na desnu stranu. Nakon oštra uspona izbili smo Naštulinov dolac odakle smo livo krenuli put Borove Kose i dalje prema Rujnu. Kod kombija smo bili oko četri ure.

Robert P.

[scrollGallery id=8]

Podijeli:

409total visits,1visits today