Međunarodni Mihovilski dani planinara, Trilj

Trilj 14-16.9.2018. – Međunarodni mihovilski dani planinara

Plan je bio, dok je El Komandante na izletu u Sloveniji mi ostali zbijamo redove unutar granica Republike, u slučaju da se pokaže potreba za hitnim prekograničnim izvlačenjem. Plan se, naravno, nije ostvario. Izlet u Sloveniju je odgođen pa se posjetu prijateljima iz PD Jelinak iz Trilja pridružio i El Komandante, koji je, samo za tu priliku, kod lokalnog brice brižno poštucao novoimidžnu bradu.

A onda je krenulo, kao i uvijek, tko ide, zašto ide, koliko ide, di će se spavati, što će se jesti, da bi se na kraju brojka svela na 4. Uz El Komandatka i Pročelnika i naša prijateljica Iva iz PD Paklenice te Drago, a za prijevoz se zadužio Plamenko, koji je palio bez greške.

U Trilj smo stigli, planirano, u petak popodne, gdje su domaćini već započeli sa programom, tako da nas je odmah po dolasku pozdravio Gradonačelnik osobno, a nakon njegovog pozdravnog govora upriličen je nastup lokalnih mažoretkinja, koje imaju jako lijepe, narodnom nošnjom inspirirane uniforme, zatim nastup djece iz KUD-a i lokalne klape, pa predstava amaterske skupine u gradskoj kino dvorani i za kraj predavanje proslavljenog hrvatskog alpiniste Stipe Božića o projektu „Vlaji na Himalaji”. Domaćini su nam se inače pohvalili da imaju odličnu suradnju sa lokalnom upravom, što uključuje i izdašnu financijsku podršku za održavanje lokalnih planinarskih i biciklističkih staza, a i turistička zajednica je fokusirana na taj oblik turizma, pa su u Gradskom parku, gdje nam je bio osiguran i prostor za postavljanje šatora, postavljene velike table sa prikazom navedenih staza.

Ostatak večeri proveli smo u upoznavanju sa novim i druženju sa poznatim članovima planinarskih društava koji su pohodili ove dane. Također smo radili i na promociji i prepoznatljivosti našeg društva pa smo tako za poklone PD Jelinak odnijeli desetak, sad već čuvenih, eko torbica sa logom našeg pohoda „Hajdemo do Vrane” od kojih je jednu dobio i Gradonačelnik. Kažem čuvenih jer smo u Trilju zamijetili barem dvoje planinara koji su već imali naše torbice sa pohoda. Izgleda da nam El Komandante ima nemilog smisla za marketing… a možda je ipak do Drage, jer nas je apsolutno svatko, tko je vidio majice PD Belvedera, pitao gdje je pas. Dragi se njegovo ulaganje u promociju itekako isplatilo jer je sutradan, prilikom uspona na vrh Konj, bio toliko mažen i pažen od strane planinara, osobito planinarki, da je u jednom momentu, na samom vrhu, odbio ponuđeni komad buđole, jer mu izgleda više nije imalo gdje stati. Naravno da je nemilim činom izazvao šok, nevjericu i zgražanje kod El Komandanta, koji mu je dan prije kupio „kupovnu” hranu koju ovaj nije ni dotaknuo.

Inače, Trilj je pitoreskni gradić na rijeci Cetini, na križanju puteva između Dalmacije i Bosne i Hercegovine, poznat po svojim mostovima, a utemeljen je još u prapovijesti kod najpogodnijeg, a time i najvažnijeg prijelaza preko rijeke Cetine. Mostovi su gradu toliko bitni da im se glavni most nalazi i u grbu grada, uz gradskog zaštitnika Svetog Mihovila kao i u amblemu PD Jelinak iz Trilja. Nas je posebno oduševio novi pješački most, koji je izveden u formi visećeg mosta, a koji je osvijetljen svjetlima koja izmjenjuju boje te stvaraju poseban ugođaj odsjajem u Cetini.

A sad malo i o onome zbog čega samo došli u Trilj, planinarenju. Za subotu je organizator pripremio tri planinarske ture, od uspona na Konja, kao najteže, preko uspona na Tovarnicu do skoro turističko-povijesne ture na Gardun i Nutjak. Naravno da smo se rasporedili da pokrijemo sve aspekte posjeta Trilju. Nakon planinarenja pohodnike je čekao ručak, planinarski grah, a osim ovoga objeda domaćini su svako jutro pripremali domaće uštipke, čaj i kavu, kao i lovački ručak u nedjelju. Gladan i žedan nitko nije ostao.

O pogledima koji se pružaju sa vrha Konja na Cetinjsku krajinu i Livanjsko polje neću niti pisati jer neke stvari se jednostavno ne mogu opisati riječima niti ih je moguće predočiti ako ih osobno ne doživite. Na kraju krajeva ne kaže se džaba da je ljepota u oku promatrača.

Ljubazni domaćini su se potrudili da Trilj predstave i u turističkom smislu tako da smo imali organiziran, besplatan posjet, uz stručno vođenje, Muzeju triljskog kraja, kao i obilazak starih mlinica i izvora Graba, gdje je snimata TV adaptacija „Ere sa onoga svijeta” i gdje dan danas, sto je iznimna rijetkost, vodenica i mlin još uvijek rade i mlinar nastavlja neprekinutu tradiciju svojih djedova.

Večer je završila svirkom triljskog benda Piromani koji su planinare dobro rasplesali i zabavili.

Nedjelja je bila rezervirana za lagani odmor i pripreme za povratak, a u našem društvu ko u onoj pjesmi „odluka je pala, glasala većina, vraćamo se kući samo preko Knina”. Najprije smo uživali u predavanju Ante Romca, člana NOPD Koćari, prvim Hrvatom koji je prošao bijelu liniju Via Dinarice, stazu od Slovenije do Albanije, 1300 kilometara u dva mjeseca hodanja. Nakon odličnog lovačkog gulaša za ručak, za Biograd smo krenuli preko Sinja, Knina i Benkovca. Usput smo posjetili izvor Cetine, gdje je palo i kupanje na ugodnoj temperaturi vode od 8 stupnjeva.

A ako želite znati tko je General Samardžić Ika iz Graba, što je Grotulja, kako se penje na Konja i još puno lipih stvari, e za to će te se morati pridružiti PD Belveder na nekom od idućih posjeta Trilju.

Inače najstariji planinar na susretu je bio star 92 godine i uredno je iza sebe ostavlja većinu mlađih planinara koje je morao sačekivati. Pa sad recite da planinarenje nije zdravo.

Podijeli:

7516total visits,2visits today