Vjetre s Dinare

Krenusmo tako u ranim jutarnjim satima putem «Knajna». Neki pospani zbog komaraca,neki samo zato jer su se morali dizati u tako ranu uru i oni koji su bili vrlo budni. Neke smo skupili putem.Ukupno osam duša plus Pas nam Drago i Ebra zvana Đebra.

Stigavši u kraljevski nam grad, uslijedila je tradicionalna kavica prije uspona u «Miražu»,gdje su neki odlučili vježbati mišiće na premještanju stolova.
Tek je onda slijedila prava avantura. Vožnja prema domu od sat vremena prodrmala je sve kamence….stopostotna terapija izbijanja bubrežnih kamenaca..ili kakvih drugih…

Bilo je tu i nekakvih nabrijanih pridružnih članova ,koji su zabrijali da su Žan Klod Van Dame u legiji stranaca pa im se pas već trza i ima traume od naredbe»!OSTAVVVV!!!!».

Dok smo se mi tako lijepo fizički pripremali za uspon guštajući u «pečenom» (Hvala Zvoni A.) legionar je krenuo u osvjanje…pa ne znam čega, jer se putem pogubio sa staze.

Nakon obnavljanja životnih nam funkcija bili smo «parićani» iliti spremni za uspon. Početak staze u lijepoj šumi bio je samo uvetira u ono što nas je čakalo na većini staze..sunce..sunce… i samo sunce…..Našao se tu jedan boričak..taman za hvatanje daha za dalje. Neki su imali i bliske susrete s poskocima..ali svatko je nastavio svojim putem bez posljedica.

Konačno vrh…uživancija i guštanje u vjetru s Dinare….zaista kao iz Tomsonove nam pjesme…malo fotosešna..i nazad.

Uživanje u zasluženim gradelama….finom vinčeku..domaćoj rakijici…začinjenog pričama Domara..kako li je ono..zaboravih mu ime..samo ne znam je li to sve posljedica ića i pića ili godina..

Bilo je tu i bratimljenja s dedekima sa Sljemena..sve u svemu ima su tu još pričat ( o paunima, kotrljanju nizbrdo u Knin,opet Miražu)..ali treba ostat nešto i nenapisano a i nije me više volja..oni koji su bili znaju kako je bilo. Oni koji nisu ,saznali su dovoljno..mogu nam se jedino pridružiti na sljedećim turama pa će im biti ko i nama 🙂

Sofija Žepina

Podijeli:

861total visits,1visits today