Zarin, 03.04.2011.

Odakle počet?! Od samoga kraja ovoga našeg izleta, pjesme sa domaćinima, dobrog fažola, ozarenih lica aktera i protagonista ovoga događaja, izmorenih ali zadovoljnih lica naših nam prijatelja koji su odradili ovo okupljanje planinara iz svih dijelova Lipe Nam Naše na zadovoljstvo svih nas učesnika.

Teško je i zamisliti petstotinjak duša na okupu a kamoli vodit brigu o njima. PD Škamnica je uspjelo u tome uz svestranu pomoć mještana ova lipa mista.

Nestvarno je bilo vidit  toliku kolonu planinara kako migollji Brinjskim poljem, te zamiče u šumu prema svom konačnom cilju Zarinu /najvišem vrhu Škamnice/.

Naša mala ekspedicija priključila se toj koloni koja je vijugala kroz prekrasnu šumu Škamnice i uz šalu i smjeh lagano se primicala vrhu .Nakon što smo izbili na sam vrh Škamnice odlučili smo produžiti do nedaleka vidikovca. Nakon što smo neko vrime uživali u pogledu koji puca na Senjsko bilo, Gusić jezero, Kompolje i Žutu Lokvu odlučili smo mjesto na vidikovcu ustupiti i drugim nadirućim planinarima.

Dan je bio prekrasan. Nakon što smo našli misto na prilipom proplanku bacili smo se na spizu…/a jesmo toga ponili, mogli smo komotno pola sudionika pohoda naist i napit/. Vadila se panceta, kapula, kobasice, pršut, kruv crni, kruv bili,ovakvi, onakvi…

Nije ni čudo da smo se poslin toga izvalili u šuškavo lišče i pripustili se dobro nan poznatoj fjaki, opijeni suncem koje je grijalo kroz tek propupale krošnje stabala. Ko zna dokle bi ta naša sijesta trajala da nismo na diskretan način od strane domaćina bili upozoreni da smo zadnji u Škamnici, a valjalo je i provat fažol.

Lagano smo se uputili niz brdo guštajući u zvukovima i mirisima šume. Ne mogu a da još jednom ne pohvalim sav trud domaćina koji se iskazao kao vridan i radišan, velika srca. Još jednom veliko hvala našim prijateljima iz Brinja.

Robert P.

[scrollGallery id=21]

Podijeli:

358total visits,1visits today