Međunarodni dan planina, 12.12.2010.
Ovog puta smo sa našim dragim prijateljima iz Brinja pohodili Pašman, otok u zadarskom arhipelagu, od Zadra i Biograda odvojen slikovitim Pašmanskim kanalom po kojemu su, poput niske bisera, razasuti deseci malenih otočića. Morska struja koja mijenja smjer svakih 6 sati čini ovo more najčišćim na Jadranu.
Na svojih 63 km četvorna i 65 km razvedene obale otok Pašman pripada zadarskoj skupini otoka. Sa otokom Ugljanom je povezan mostom u prolazu Ždrelac, a trajektnim vezama s Biogradom i Zadrom. Nakon okupljanja i popijene kavice slijedio je ukrcaj na brod Škvertoursa, turističke agencije iz Biograda koja je i ovaj put pokazala sluha za naše aktivnosti te nam osigurala prijevoz do Dobropoljane, kao i natrag iz Tkona za Biograd. Prekrasno sunčano jutro i osmjesi na licima naših gostiju jamčili su lijepo i ugodno druženje.
Nakon iskrcavanja u Dobropoljani slijedila je mala hodnja po mjestu do table koja je označavala početak našeg uspona prema Bokolju, najvišem vrhu otoka Pašmana 272m, te dalje prema mjestu Tkon.
Mediteranska klima je razvila bogati svijet flore i faune, mnoge vrste ljekovitog i aromatičnog bilja, a podmorje ljubomorno čuva i sve vrste školjaka i riba hrvatskog Jadrana.
Cijelim našim putem otok nesebično pokazuje kontinuitet življenja od prapovijesti – ostaci gradina, suhozida gdje god nam pogled skrene, obrađena polja, masline koje se šepure u svoj svojoj lipoti na pedalj zemlje otete kamenu vridnim rukama težaka, broje stoljeća i prolaznike poput nas. Nakon kojih četrdesetak minuta izbijamo na Bokolj. Oduševljava nas pogled na otoke, more, Velebit koji se nadvija nad svom tom lipotom. Fotoaparati škljocaju nebili se uhvatio djelić onoga što nas ispunjava zadovoljstvom i čini sretnim i zadovoljnim što smo tu i živimo ovaj trenutak.
Nastavljamo put dalje prema Tkonu. Putem srećemo težake koji tek sad beru masline, i ne vajdaju za čistim extra djevičanskim uljen. “Sinko moj ništa ti to nevaja, nima lipša uja iz moje kamenice.” Uskoro nam se otvara pogled na Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovac kod Tkona na temeljima starokršćanske crkve, sagrađen u XII st. i gotiziran u XIV st., koji je bio poznato glagoljaško središte. Crkvu krasi gotičko raspelo s početka XV st.
Lagano se probijajući između suhozida izbijamo na ostatke nekadašnjih dvora obitelji Ugrinić. Predivna arhitektura oduzima nam dah. Dolazimo do zaključka da bi budući arhitekti i projektanti obavezno trebali doći i učiti na ovom zdanju.
Kratki smo s vremenom, ovaj put nećemo uspjeti obići samostan. Žurimo niz stazu sa obje strane omeđene gustom crnikom, te se spuštamo u Tkon, gdje po nas nakon kratkog odmora i okrijepe čajem, dolazi ekipa iz Škvertoursa, koja je svo vrijeme bila tu u blizini i lovila lignje.
Nakon što smo stigli u Biograd, naše druženje se nastavilo u Marini Kornati, restoranu hotelske kuće Ilirija, koja nas je i ovaj put ugostila. Veliko im hvala!
Robert P.
[scrollGallery id=12]
