Svaki planinar treba planirati pohode primjerene svojim mogućnostima te se ne smije upuštati u putovanja planinom kojima nije dorastao – iskustvom, kondicijom i opremom. Prije pohoda treba dobro proučiti sve dostupne podatke o planini u koju idete, kartu tog područja i raspitati se o eventualnim opasnostima (u prvom redu, minama zaostalim iz Domovinskog rata). Također, valja se raspitati o mjestima gdje ima vode i sl.
Pri obilasku nepoznatih i neoznačenih područja svakako treba sa sobom nositi kompas i kartu (te se istima znati koristiti). U novije vrijeme tu je i GPS, koji će uvelike olakšati vaš boravak u planini te ga učiniti sigurnijim, prvenstveno zbog mnoštva ucrtanih planinarskih puteva i staza.
Na izletima treba dobro planirati dnevna pješačenja te ih prilagoditi svojim fizičkim mogućnostima, a ako vas je više, kretanje treba biti prilagođeno najslabijem pješaku u grupi.
Lakši izleti organiziraju se sa otprilike četiri sata dnevnog pješačenja, ovisno o terenu i vremenskim uvjetima, a oni teži sa šest do sedam sati pješačenja. Svi planinarski pohodi koji zahtijevaju više od četiri sata pješačenja dnevno, smatraju se izuzetno napornima te su primjereni samo kondicijski spremnijim planinarima.
Dobro je da se svakih sat, dva napravi kratka pauza, a svaka tri-četri sata duža pauza. Jako je važno redovito uzimati tekućinu (najbolje neko izotonično piće) jer tim putem nadoknađujemo izgubljenu tekućinu koju smo putem znojenja izgubili. Na dužim pauzama dobro je i pojesti (najbolje kakvu energetsku pločicu, komad čokolade, suho voće) da i na taj način pomognemo našem organizmu da se oporavi, te pripremi za daljnje napore.
Na strmin usponima, na kojim još uvijek normalno hodamo, kondicijski dobro pripremljen planinar savladava 300 metara nadmorske visine na sat. Prilikom silaska, planinar može savladati od 500 do 1000 metara visinske razlike, ovisno o samoj konfiguraciji terena i svojoj izdržljivosti.