Premda još nije bilo službenog glasanja, bez sumnje se može reći kako je predsjednikov vjerni
drug, pas Drago, zaslužio titulu maskote PD Belveder (ako itko i dalje sumnja, neka samo
pogleda kroz kuhinjski prozor na Dušicama 😄). Da ne duljimo, eto par riječi od samog Drage:
Jednog meni sretnog dana došao je čovjek koji je vidio moju slikicu u azilu i poveo me u najljpšu pustolovinu o kojoj svi pasi maštaju. Rijetko koji pas ima sreću kao ja. Kaže da se zaljubio u moje
klempavo uho i srce na mojoj faci (Bože hvala ti na tome). U početku druženja sa mrgom od mog gazde (eto nas na slici) svega sam se bojao. Bio sam mršav, ustrašen i u navici koja mi je ostala jeo jabuke i kruh (koji i danas volim). Nema dana kad ne trčim, skačem i čekam vikend. Vikend – riječ koja mi je postala najdraža kao i dani koji znače tu riječ. Moj gazda je najbolji planinarski vodič i vodi planinare po svakojakim terenima, a ja vjerno idem uz njegovu nogu. Ako mi slučajno ispadne iz vida, okrećem se, gledam i čekam dok moje okice ne ugledaju njegov lik. Znao sam u naletu onog urođenog u meni izluditi ekipu (mješanac sam škotske ovčarke i njemačkog ovčara) i kad vidim ovčice poludim od sreće.
Jednom sam toliko trčao za ovcama da su me dozivali cijeli dan i nisu me uspjeli naći.
Čekao sam jednom u luci puna dva dana da dođu po mene. Bio sam na otoku sa nekim meni stranim ljudima koji su me mazili dok je vjetar radio nemirne valove. Molio sam da se smiri da gazda može brodom doći po mene. S nestrpljenjem sam dočekao najdraži lik i od tada ga ne puštam iz vida. Gdje je on tu i ja. Svih ovih godina trudim se biti (a jesam) najbolji prijatelj i odan kolega mojim dragim planinarima koji me vole, češkaju i maze. U maženju nekad pretjeraju, zasmeta me, pa im pokažem svoje zubiće i zarežim u nadi da me ostave na miru. Polako i sretno starim čekajući nove avanture. Ja sam sretni pas Drago. Radujem se druženju sa vama i mojom prijateljicom Ebrom.
Dragine misli prevela i prilagodila podpredsjednica Rapan