Iz pera naše prijateljice Maje: Hvala PD Belveder na izletu koji su mnogi propustili zbog malo oblačića na nebu…
…okupljanje je počelo u Škveriću s prvom jutarnjom kavom nešto prije osam sati, skrnuli smo je brzinski i prošetali do trajektnog pristaništa gdje nas strpljivo čekala ekipa s Barbarinca (to je ovaj predivan jedrenjak sa slika), nakon prozivke (kritika onima koji se nisu odjavili sa izleta, ekskjuz mi to ne mogu premučati) partilo se oko 8.30 iz Biograda prema NP Kornati po suncu i bonaci… koji predivan dan za izlet. Rado bi ja opisala taj osjećaj ali ne mogu, meni je Kornat izvor svega moga što sa sobom nosim…
Uz opuštajuće vizure svih otoka po putu, oko 10.15 smo se već kroz prolaz Veliku Proversu uvukli među donje otoke kornatskog arhipelaga, bacili koji pogled prema Parku Prirode Telašćica i nastavili ploviti po planu…( za to vrijeme Glavni vodič je dragoj gošći iz skandinavske zemlje objašnjavao nastanak Turete i značenje velikog pohoda Gospi od Tarca koji se tradicionalno održava prvu nedjelju u srpnju). Vezali smo se u uvali Kravljačica i oko 11.20 krenuli prema vrhu Metlina (237m), pogled s vrha nije bio loš – prema Strižnoj tko voli tirkiznu ili prema Žutu kome je draža modro-zelena; preporuka snimiti panoramsku sliku u svih 360°. Nakon grupnog fotografiranja (jedan od nas će se fotošopirati) kroz ljuto podne nastavljamo preko brda pravac sjeveroistok, tu se već preskakuje po oštrom kamenju, do Magazinove škrile. Slike našeg Majstora fotografije pokazat će raspoloženje koje je vladalo… na bijeloj podlozi vlakić koji je već lagano ogladnio… Ajmo nazad uzbrdo kroz polja kadulje, pa nizbrdo do porta umočiti noge u more – a najhrabriji i cijeli zaroniti u friško, bistro…
Uslijedio je ručak na brodu u hladovini i nakon kratkog pregrupiranja vožnja prema Velikoj Sestrici; obilazak svjetionika Tajer bilo je Iznenađenje ovog izleta (što reći-Presidente!) Tu smo skoro izgubili Dragu radi friških tragova najdraže kornatske (kao i paške) životinje…neki su uspjeli obići apartmane koji iznajmljuje NP Kornati a neki su „samo“ guštali u pogledu s vrha svjetionika. Opet neloš pogled na otvoreno more/Telašćicu/Kornat! Pa opet molaj cimu… ostalo je obići Spomen obilježje stradalim vatrogascima. Kapelicu Sv.Florijana i Križeve svatko je doživio na svoj način… suhozidi će trajati vječno.
U „naš“ jedrenjak ukrcali smo se ponovo u 18 h i krenuli nazad prema Biogradu puno bogatiji nego desetak sati ranije, kabanice/kišobrani nisu nam trebali, više je falilo krema za sunčanje. Stigli u Biograd oko 20.20, zahvalili kapetanu i ekipi na ugodnom druženju i popili još jednu putnu; a di nego na terasi kafića uz more di stabla daju poseban ugođaj…
…ostatak priče (o kornatskim mačkama, tko se u tandemu Ebra-Drago voli a tko ne voli kupati u moru, kako je Brat s Pomoćnikom spasio stvar kad je na krmi svog broda ‘speka’ mesa i ribe za svih nas gladnjake, kako su se odvjetnici trudili uklopiti ili ne, kako je najmlađa sudionica grabila uzbrdo brže od nas „velikih“) znaju samo oni koji su jučer uživali s nama.
Ponovilo se!
Slike: Maja, Doris, Marin