Stap, jedan jedini, neponovljivi, nikad isti uvik drugačiji, nanova očarava svojon lipoton. Što napisat o lipoti kamena, vjekovima oblikovana vitrom, suncem i kišom.
Pokušat ričima opisat ushičenje što smo tu, fotoaparatima uvatit onaj trenutak kako bi smo ga podijelili s vama. Jednostavno je nemoguće. Svjedoci smo nečega što se stvara vjekovima, i stvarat će se još toliko.
Mnogi mi zamiraju kad pišem, što izostavljam podatke poput; kad ste krenuli, kad ste došli, koliko vam je vrimena tribalo, jeli teško.. Ne. Nije teško. Vrimena je uvik malo. Krenuli smo u dobrom raspoloženju. Stigli smo taman na vrime / ZA ŽIVOTA /.. A vi, jeste li vi krenuli?
Robert P.
[scrollGallery id=75]