Stap…… prelijep travom obrastao dolac smješten na 960 metara nadmorske visine okružen prelijepim kukovima koji ga skrivaju od pogleda i čuvaju svu njegovu ljepotu i raskoš, za one spremne proliti koju kaplju znoja krečući se među svim tim kamenjem koje kao da niče pred svakim učinjenim korakom i kapljom znoja koji padne na njega.
Oskudna vegetacija graba, smrike i drače, blejanje ovaca potjeranih u krš među siromašnu travu i mirisnu kadulju, zvižduk pastira za odbjeglom ovcom, sunce koje polako izviruje obasjavajući kamenite padine Velebita koje su se nadvile nad Ljubotićem, zaselkom smještenim na krševitoj zaravni 300.metara iznad mora, početak je mog puta koji se odužio zbog stalnog zastajkivanja i osvrtanja poradi prelijepog pogleda na more i otog Pag.
Stigavši na Zagon odlučio sam napraviti kratku stanku i diviti se pogledima na beskrajno plavetnilo mora, u sebi razmišljajući što je nagnalo ljude da napuste svoja ognjišta i robuju onome čemu smo mi iz dana u dan svjedocima. Utješilo me to što su ipak ta mala krška polja bila obrađena a i vidljivo je da su se pojedine kuće obnavljale. Krenuo sam dalje sve se više uspinjući ostavljajući pogled na more iza sebe . Polako sam ulazio u područje bogatije šumom, bukva je zamijenila grab a oblaci su se počeli skupljati nad Stapinom, monolitom koji se uzdiže sto metara u vis te dominira područjem Stapa Ime je dobilo zbog izgleda na stapinu oruđa koje se upotrebljavalo za dobivanje maslaca. Svaki put kad bi izašao iz šume pokazivala se Stapina, poput nekog ukazanja koje mi je svakim korakom bila sve bliže i bliže. Uskoro sam zamijetio i prve tragove snijega. Sa radošću sam gazio po njemu poput malog diteta, eeee.. Lako je kad ga je ovako malo.
Nije prošlo mnogo i našao sam se na livadi. O bože dragi…. Fala ti, fala, na svoj ovoj lipoti što si nan podarija. Svako malo san se osvrta oko sebe pokušavajući što više toga utisnuti u pamćenje. Škljocao sam fotoaparatom ko sumanut trčeći sa jednog kraja na drugi kraj livade. Očito da me bog gleda u čudu, te se smilova ovom malom ljudskom biću i podario mi red sunca pa red oblaka, tako više puta. Ma vrime je bilo super.
Došavši do skloništa Tatekova koliba koje se nalazi na drugom kraju livade, sunce je granulo i obasjalo svu tu lipotu djevičanski čistog kamena i snijega. Samo sklonište je dobilo ime po gospodinu Slavku Tomerlinu Tateku, velikom čovjeku, zanesenjaku i zaljubljeniku u Velebit..koji nas je sve zadužio svojim radom, na markiranju i uređenju najljepših područja našega nam Velebita i učinio ih dostupnim i nama smrtnicima. Uz Stap valja spomenuti Crnopac te Bojinac.
Robert P.
[scrollGallery id=3]