Kako nas je Košuta prije mjesec dana otkantala, nije nam dozvolila zbog iznimne visine navonapadalog snijega i velike opasnosti od lavina da se uspnemo na Veliki vrh (2088m), jasno je da smo čekali povoljno vrijeme da joj se vratimo i zamolimo je da nam bude milostiva, što je na našu neizmjernu sreću i učinila.
Karavanke se protežu u dužini 120 kilometara u smjeru zapad- istok. Počinju od tromeđe Austrija-Slovenija-Italija, točnije od Koruškog sedla Thorl-Maglern (Vrata Megvarje) na zapadu i završavaju istočno na padinama kod Slovenj Gradeca.
Planinski lanac Karavanki, zajedno s Kamniško-Savinjskim Alpama, čine prirodnu granicu između Koruške i Gorenjske.
Također, Karavanke su granični dio Slovenije i Austrije s najvišim vrhom Stolom (Hochstuhl), 2236m.
Planina Košuta, kao dio Karavanki, najduži je planinski greben u Sloveniji, otprilike 10 kilometara. Impozantan greben Košute ujedno je i granica između Slovenije i Austrije.
Uspon:
Ustali smo u 05:30h, obavili sve pripreme i doručkovali te smo na uspon krenuli u 07:00h iz Doma na Kofcah. Temperatura zraka je bila dosta visoka (6 C) pa je snijeg na toj nižoj visini (1505m) već prelazio u, kako bi rekli Slovenci, “krumpir”.
Znali smo da će nam očajno stanje snijega odužiti uspon ali nas to nije previše morilo jer smo imali cijeli dan pred sobom za uspon i silazak.
Nelagodu je stvarao vjetar koji je, kako smo grebenom išli sve više, bivao sve jači.
Uz dosta proklizavanja na takvom snijegu koji je na mnogim mjestima tek prekrivao stijene i travu, bez upotrebe dereza ali sa cepinom u rukama i kacigom na glavi, sigurno smo prošli pristupni greben koji sa Kofca vodi do grebena Košute.
Kada se preko pristupnog grebena koji se proteže u smjeru sjever-jug dođe do grebena Košute koji se proteže u smjeru istok-zapad i pogleda prema Velikom vrhu te Velikom i Malom Kladivu na suprotnoj strani i ponoru koji je ispod vas (Austrija), ostaje se bez daha. Ne zbog uspuhanosti nego od ljepote koja vas jednostavno gdje god pogledate, obujmi i prožme.
Uživali smo neko vrijeme u tim divotama a onda smo krenuli prema Velikom vrhu gdje smo, uz upotrebu dereza i praćeni solidno jakim vjetrom, stigli u 10:50h.
Sa Velikog vrha pogled je upravo fantastičan…Begunjščica, Stol, Vrtača, Kamniško-Savinjske Alpe, Julijske Alpe, austrijske Alpe, Dolomiti u daljini, sve je kao na dlanu.
No, zbog jakog vjetra nismo se mogli duže zadržati na vrhu, te smo vrlo brzo počeli sa spuštanjem istim putem prema Domu na Kofcah.
Kolegi je ovo bio prvi uspon na vrh preko 2000 metara visine u zimskim uvjetima i sa korištenjem potrebne zimske opreme.
Sve je činio po “Pravilima službe” te mu još jednom od srca čestitam na sigurnom usponu i silasku sa Velikog vrha koji nas je obojicu osvojio. 🙂
“Nije bitno koliko ću dana imati u životu, već koliko ću života imati u tim danima.”
S poštovanjem
AC
[nggallery id=135]