Dok pomalo kopni zadnji snig sa vrhova naših i inih planina, red je da se i ja osvrnen na ovozimski tečaj za vodiče B standarda, oli ti obuke za vođenje u zimskim uvjetima, koji se je ove godine održa na Platku. Kako to obično biva ni ovaj tečaj nije bija zimski, a niti onaj, litnji od prije neku godinu na Tuku nije bija litnji, jer nas je tamo snig doslovno zatrpa.
Kakove san ja sriće, ma ništa nije kako bi tribalo bit, sve ti je nekako naopako, kada sniga triba nema ga, kad mu nije vrime eto ti ga… Ma svejedno, obavili smo mi posa gubeći puno energije tražeći zaostale i donekle očuvane krpice sniga, koje su nan glumile ledenjake, i snIjegom prekrivene vrhove okovene ledom, itali smo se naglavačke po ono malo zaleđena sniga, ustavljali se cepinin, muku mučili sa rukavicama, koje su nan stalno morale bit na rukama bez obzira što radili, jer bože dragi gori su ekstremne temperature, pa kakoš bez rukavica išta radit.. Sva srića, eto pa nisu išli za namin dok smo išli pišat, tražeć po gačan ono malo potribe. Ma di bi ga moga nać i izvadit u rukavican… Ee,a one puste sprave i spravice, kojima eto ni imena nisan zapantija, a kamoli što drugo, razno razni sistemi, čvorovi, pentranje po konopin, oli ti ga prusiciranje, izrada sidrišta, vezivanje i uvezivanje, prva pomoć, SVE U RUKAVICAMI!
A što misliš kako je tek bilo smotat duvan, to san prova pa san posla sve u PM skinija rukavice i smota duvan, baš me briga neka polede ruke. I tako smo ti se mi igrali ko fol u zimskim uvjetima, razno raznih igrica skupa sa dragin prijateljima iz Sarajeva koji su skupa s nami prisustvovali tečaju B-standarda.
Evo koristin ovu priliku te ih pozdravljam, pogotovo Sanju kojoj želim uspješno osvajanje nekog tamo vrha daleko u Peruu, koji se nalazi na priko šest iljad metara, ma kako li se ono zove nemogu se sitit, čini mi se da je Huascaran (6768 m). SRITNO SANJA!
Disan sta, eee…vodili smo grupu posrid ledenjaka, prilazili ledenjačke pukotine, padali u njih, pa se izvlačili.. Po ko zna koji put uvježbavali Sv.Bernarda, pod budnin okon a koga drugog nego Frfe i Gabre, Ma kako li in više ne dopizdi uvik isto pokazivat, uvik o iston divanit i nas smrtnike s otime gnjavit. Eeee sveti moj gelenderu, ma da ti je vidit koju volju ti ljudi imaju, a mi ka i tukci.Triba, triba, triba nas gnjavit i matretirat još i više… A što ti misliš nedaj bože da mi eto primjera radi baš ti upadneš u ledenjačku pukotinu, ko bi te izvadija ako ne ja,,, e,,,a ko bi ti da prvu pomoć, zbrinija te pozva pomoć… Viš, nije to bez veze, heheheheee.. sad kad smo kod prve pomoći, znaš li da san ti ja bija na jednoj od vježbi unesrečeni, moš mislit, uživa san dok me je ekipa nosala na improviziranin nosilima, e a koda su oni znali da ja iman desetak kila više od sto, hahahahahaa…jbt eto malo za promjenu da se mene nosi.
Prava ekipa, instruktori ka i uvik na visini zadatka. Dosta se je učilo, vježbalo, uvježbavalo, pa opeta sve to skupa ponavljalo.. našlo se je vrimena i za druženje uz smjeh, pismu i dobru kapljicu crnoga vina, Velebitskog i Kasačkog piva, uz pravu Bosansku kavu, kolače, nutelu i čokoladu.
Pozdrav ekipi ma gdje bila.
Robert P.
[nggallery id=98]