Članovi PD Belvedera prošlog su tjedna (03.-06.02.2022.) u organizaciji PD Paklenice (pod vodstvom vodiča Ivice Bilića i Željka Škare) posjetili susjednu BiH, išli na snig – poist, popit i otpivat koji refren.
Početak puta je, kako to već biva, obilježilo malo kašnjenje u polasku. S obzirom na odmornost svih polaznika i čist šarm stanovite osobe koja se 10-ak minuta nakon predviđenog polaska sa stilom dovezla na parking poviše Višnjika u svom pick-upu, nitko na to nije imao primjedbe, a mogla se čuti i koja dražesna šala i pošalica praćena općim smijehom. Nakon utovara robe i putnika, busom smo se zaputili prema Biogradu kako bi pokupili najbitniji dio družine, ostatak Belvederaca. Atmosfera u busu odmah je živnula te su se, na opće čuđenje članova PD Paklenica, već počeli planirati i usklađivati isplanirani jelovnici za navečer, prvi i drugi doručak, ručak… Putovanjem južnije preko Trilja i kasnijim prelaskom graničnog prijelaza Kamensko, u večernjim smo satima pristali u Eco-selu Grabovica na obali Buškog jezera kako bismo predahnuli, pojeli i popili štogod u predivnom ambijentu s vrlo ljubaznim i dragim osobljem (izuzev pojedinog konobara ne-tako-oduševljenog-našim-dolaskom). Polazak nakon pauze ponovno je bio nešto kasniji nego se planiralo, no premda je to značilo da će se ponoćna večera po dolasku na Vlašić morati pomaknuti na kasniji, odnosno raniji sat, entuzijazam za slaganje iste bio je sve veći (na ponovno veliko čuđenje članova Paklenice i topao smijeh vozača). Ostatak puta do odredišta (nama koji smo ga uglavnom prespavali) prošao je brzo, uz jedno stajanje na benzinskoj postaji kako bismo dopunili alkoholne i duhanske zalihe i nadokrcali ionako prekrcan bus.
Prilikom dolaska na odredište, centralni plato Babanovac, vesela družina Belvederaca zajedno sa nekoliko članova Paklenice smještena je u 300-tinjak metara udaljene apartmane Benjo, dok je ostatak smješten u apartmane uz samu ski stazu. Što se dalje događalo u drugoj kući, morat ćete pitati nekog od članova Paklenice, ali vam zato mogu reći da se kod Benje odmah po dolasku (nešto iza ponoći) počeo spremati bakalar. Spoj umora, uzbuđenja, gladi i sreće pokazao se kao savršena kombinacija za kasnu večeru, pa smo se tako do oko 3 sata u noći pod Zvoninom direktivom i kuhačom, u Meginoj teći koja bi komotno nahranila manju naciju, lijepo i kvalitetno najeli i podružili (oprosti Jelo).
Prekrasno sunčano jutro, dodatno je uljepšano kvalitetnim doručkom i kavom u srednjem, stožernom apartmanu, nakon kojeg se svaka grupica uputila svojim poslom. Dio se tako odmah bacio na skijanje, dio posjetio lokalne kafiće i restorane, dio uputio u razgledavanje, a jedna je osoba svojim šarmom uspjela užicati domaćina za besplatnu vožnju quadom. S obzirom na snijeg (kojeg fala Bogu imaamo sliikaa) te manjak cvijeća i buba, na meti Dorisine (i Natine – hvala na slikama!) kamere ovaj su put bili svi i sve (uz iznimku incidenta s nestalim predsjedničkim nožem – slučaj koji se i dalje istražuje, a glavni osumljičeni ostaje na slobodi zbog manjka dokaza). Bez obzira tko je što odabrao, svima su se na povratku u stožer oči caklile od oduševljenja, a ovdje su postavljeni i temelji za buduću Mašinu školu skijanja te se rodile skijaške zvijezde, Lovre i Luka. E sad, ono što vas sve sigurno zanima, na jelovniku je drugi dan bio kupus, pripreman pod Meginim budnim okom! Druženje uz pjesmu ponovno se odužilo do kasnih sati (ponavljam, oprosti Jelo), uz noćno sanjkanje i grudanje prilikom kojeg smo svi od reda ponovno postali djeca (meni eto najljepši dio izleta).
Trećeg smo se dana probudili u pravoj zimskoj idili jer je već u jutarnjim satima počeo padati snijeg. Unatoč nešto otežanim uvjetima, snijeg nije spriječio sad već iskusne skijaše u usavršavanju vještina, ostatak društva u istraživanju Babanovca ili Prezidentea u kuhanju savršenog fažola koji grije i dušu i tijelo. Navečer smo se na poziv Paklenice uputili do njihove kuće povodom zadnjeg dana. Mi smo donijeli pjesmu (više refrene, nego čitave kompozicije, ali volja je bila na mjestu), oni gradele i pirotehniku (aplauz za Bilića), no nakon kratkog druškanja, zaputili smo se natrag u svoj stožer i još se malo kvalitetno podružili zadnje večeri na Vlašiću. Prezidenteov nestali nož misteriozno se pojavio i premda smo svi sumnjali na istu osobu, krivnja nikad nije dokazana, unatoč temeljitom ispitivanju i višestrukom seciranju svakog mogućeg scenarija. Naša neustrašiva Maša (veliko hvala i pozdrav!) je kao zvijezda cijelog izleta, ovom prilikom postala i počasni član PD Belvedera i obećala nam nabavit pjesmarice da se prestanemo brukat pred svijetom.
Nedjeljni smo dan proveli trošeći preostale marke i isprobavajući bosanske delicije, a upoznali smo i gostoljubive domaće (pozdrav barbi Hasanu čiji ćemo gosti biti sljedeći put). Polazak s Babanovca bio je dosta kasniji od očekivanog, no nervoza je ubrzo nestala i busom se čula pjesma. Uz malo stajanja na graničnim prijelazima, vratili smo se u Biograd, odnosno u Zadar živi, zdravi i oduševljeni nešto iza ponoći.
Moglo bi se tu još pričat o tome kojem muškom najbolje stoje tajice, kakav je doživljaj spuštat se pripijen noću na vreći stazama Babanovca, ‘ko je koga ledenom grudom, koliko smo sreće imali da nas na carini nisu pregledavali, koliko su nas očarale Jeline delicije, koliko nam je falilo još samo da Buba ispeče koju palačinku i pomogne započet i završit pjesmu…
…ali riječi to dočarati ne mogu, zato sretni i siti bili dragi moji i lijep pozdrav do sljedećeg druženja i javljanja!
Fotogaleriju izleta možete pogledati na našoj Facebook stranici.