Ah, za kraj ljeta smo se odlučili počastit jednom planinom u susjedstvu, i raftingom na Tari i Drini. Kamp nam je bio rafting centar „Drina – Tara“ koji se nalazi u okolici Foče. Ljubazni domaćini su se pobrinuli da nam sve bude po volji, ne vezano uz činjenicu da smo u kampu bili mi (nas 9 Pažana) i 2 , slovima dvije, Kanađanke. Nakon par jutarnjih rakija smo krenuli na rafting po, za to doba, očekivano pitomoj rijeci. Iako nije bilo „adrenalinski“ spust niz rijeku nam je bio jako ugodan i lijep. Krajolici su nezaboravni.
Dan drugi. E, tu smo već na poznatom terenu. Jutro, malo maglovito ali nakon par rakija od maline i obilnog doručka dostojnog nas šampiona krenuli na put. Putem do Prijevora (polazna točka) smo stali do vidikovca da malo napasamo oči pogledima na prašumu Peručica i vodopad Skakavac. Na Prijevoru, na obližnjoj česmi punimo mihove i boce vodom i krećemo. Silazimo prema Suvoj jezerini koja je puna razrušenih stabala kojih je lavina donijela u dolinu. Nakon doline penjemo se kroz šumu do Trnovačkog jezera. Tu malo ostajemo uživat u ljepoti jezera opasanog strmim planinama. Malo popričali sa renđerima koji su radili na jednom skloništu, čisto tako da vidimo kako se diše ali i da se prijavimo za prelazak granice (nismo imali dokumente). Iako je jezero u Crnoj Gori prilaz njemu je kroz Bosnu. E, do sada je bilo uživanje i lagana šetnja. Sad je slijedio jako strm i dugačak uspon po siparu prema Magliću.
Jedva smo se dovukli gore a niti vrućina nam nije baš bila draga. Na grebenu smo se dosta nauživali pa smo krenuli prema cilju ali na našu žalost shvatili smo da jednostavno nemamo vremena za Bosanski Maglić (imali bi ali nismo imali opremu za fer rate). Zadovoljni ali ipak malo tužni penjemo se na crnogorski Maglić. Gore smo se odmorili, najeli (sendviče nam je domaćin pripremio) i krenuli nazad prema autu i vozaču koji nas je cijelo vrijeme čekao na Prijevoru. Vratit ćemo se!
Treći dan, se spustili do Kotora, pa Dubrovnik pa doma… sve u svemu super izlet.
Hrvoje Skakelja
[nggallery id=102]