Naše skitnje – Gorski kotar NP Risnjak

Evo opet malo crtica s naših skitnji…..Ovaj put kroz naše šumsko-brdovito područje, prelijepim Gorskim kotarom. Prepun prirodnih ljepota i zanimljivosti plijeni pažnju svakog posjetitelja i predstavlja pravi odmor za dušu i tijelo. Gore Gorskog kotara, koje su nam i bile cilj, uokviruju mala naselja smještena u poljima i kotlinama.

Naša skitnja započela je pokretom ispred prostora našega društva( u sastavu pas Drago i šest duša) s malim zakašnjenjem od 25 minuta(za koje je kriva moja malenkost). Neki su već bili pred naletom adrenalina pa su mislili krenuti obilježenim autom s lastavičjom,da prostite,kakicom,za sreću, nek se nađe….

I tako putem ispriča meni naš El President da je jednom odustao od izleta samo zbog kašnjenja…ups….srećom to se nije dogodilo ovaj put.

Ostatak ekipe pridružio nam se u Zadru.

Vozeći se tako Jadranskom magistralom uživali smo u pogledu( oni koji nisu vozili ili su kunjali) na našu lijepu obalu i otoke.

Kavica u Karlobagu za razbuđivanje…pa premišljanje platiti parking ili ne, nastavak puta do Novog Vinodolskog gdje nam je opet bila potrebna pu(i)š pauza sa zaustavljanjem u traci za javni prijevoz zahvaljujući našem MM206 hodajućoj enciklopediji, skretanje na Križišću prema Gornjem Jelenju, šumski put i konačno naše prvo odredište Planinarski dom Sušak na Platku.

Nakon smještaja guštali smo u već tradicionalnom fažolu s kobasicom.

Kalorije smo sagorijevali noćnom šetnjom do velikog doma..a neki i skakanjem na trampolinu kojem se najviše obradovala naša draga Nika Zara.

Bili su tu i susreti s golemim nepoznatim pasjim vrstama u mraku gdje nisi mogao znati je li to međed ili pas…ali u ovom slučaju Drago je to junački preživio.

S nestrpljenjem smo dočekali subotu i osvajački pohod uz vodstvo našeg El Presidenta i Fredija. Krajnje odredište bio nam je Schlosserov dom na Risnjaku.

Krenuli smo prvo put Snježnika na 1506m. Došavši na Snježnik-kameniti vrh okružen gorskim livadama ,uz neke male tehničke poteškoće , uživali smo u jednom od najljepših pogleda u Hrvatskoj (Kvarnerski zaljev, Istru, Julijske Alpe u Sloveniji,….). Ovdje su neki već razrađivali taktiku ili plan napada na susjede i da smo ostali samo malo duže ne znam što bi bilo :-) .

Do Risnjaka krenuli smo putem preko livade Lazac gdje smo stali i uživali u zelenilu i pogledu. A pala je i pjesma» Ne ne ne moj sokole» ili hej hej..nemam pojma..ali smo Nika Zara i ja to odlično otpjevale :-) bar dio…Zatim kroz šumu prem Risnjaku. Lijepa hodnja kroz gustu šumu…osjećaj je neopisiv dok si okružen tim visokim stablima….mir..tišina..kao da si u bajci Šuma Striborova…samo je falio snijeg…Putem smo i «oslobodili»jedno stablo. Za to zaslugu preuzima naš Veki ( svi smo naši).

I konačno..nakon cca šest sati hodanja stigli smo do Schlosserovog doma koji je otvoren davnog 18.rujna 1932.godine društvenom svečanošću.

Tamo nas je dočekala ugodna i vrlo ljubazna domaćica-teta Vesna..nikako gospođa, s ugodnim smještajem i mirisnom kuhinjom.

No prije kušanja pravih težačkih delicija osvajali smo vrh Risnjak na 1526(1528)m koji se bjelinom svojih stijena dominantno izdigao nad zelenilom gorskih šuma. S vrha, ljepota pogleda ne zaostaje za onim sa Snježnika. Neki su se , na vrhu, okušali u vožnji..a neki su pokušavali i poletjeti. Bilo je tu i šiški u glavu na spustu prema domu :-)

Jedan dio «trupa» odlučio je, također, osvojiti i vrh Mali Risnjak pod budnim okom El Presidenta..da se slučajno ne pogubimo prije večere.

I tako..nakon višesatnog hodanja i uspona uživali smo, konačno, u odličnoj spizi(jota,gulaš s palentom i paštom,kobasice) i druženju iza večere.

Ooooo svašta se tu divanilo..a i smijeha nije nedostajalo..čak i do nekih sitnih noćnih sati.

Dan drugi-povratak prema domu Sušak kroz šumski put na Cajtige pa Rimskom cestom.

U planu nam je bio izvor rijeke Kupe s užom okolicom koji je proglašen spomenikom prirode 12.prosinca 1963.godine.

Za izvor rijeke Kupe kažu da je jedna od mnogih neriješenih zagonetki krša,jedno od najjačih, najrasprostranjenijih i najdubljih hrvatskih vrela nadmorske visine 321m. Vodena masa oblikovala je jezero koje je inače tirkizno, zeleno-plave boje u čijoj pravoj ljepoti boja nismo mogli uživati jer je bilo zamućeno od kiša.

U gornjem dijelu rijeke Kupe nalazi se i čudesna dolina leptira(bogatstvo flore i faune) u čijoj ljepoti ovoga puta nismo uživali…ali treba ostati i nešto za dogodine….

Kao finale Fredi nas je vodio na izvrsne palačinke i štrudle s borovnicama u Pansion NP Risnjaka gdje je i uprava parka u malom goranskom mjestašcu Crni Lug.

Tek nakon toga bili smo spremni za povratak kući.

Povratak opet Jadranskom magistralom. Na putu smo bili malo nestašni s rječnikom zbog Mađara, Čeha pa i nekih naših gora listova koji su bili u prilično sporom turističkom razgledu..ili ne daj Bože da bi dali žmigavac pri skretanju nakon usporavanja cijelog prometa.

U Starigradu nas je dočekala kiša,ali ništa nije moglo razbiti naše dobro raspoloženje i oproštajnu tradicionalnu kavicu na kraju svake naše skitnje..

Sofija Žepina
Fotke: Nataša Petrušić, Sofija Žepina, Marin Mitrović

[nggallery id=139]

Podijeli: