11.10.2017.
Nakon fino prospavane noći u udobnoj sobi Erjavčeve koče, na uspon smo krenuli sa prijevoja Vršič do kojeg smo se dovezli s našim automobilom. Staza je u početku pratila makadamsku cestu koja nas je mimo Tičarjevog doma dovela do raskrižja na kojemu stoji smjerokaz “Prisojnik skozi okno”, a to je bila oznaka za naš “željezni” Kopiščarjev put kojeg smo odabrali za uspon na Prisojnik/Prisank.
Uz ostale velikane, i Prisojnik je gorostas Julijskih Alpa a Kopiščarjev pot kojim se dolazi na njegov vrh slovi kao tehnički najzahtjevnija željezna staza u Sloveniji. No, to će svatko za sebe razlučiti kada se susretne s njom.
Staza je ime dobila po planinskom vodiču Antonu Kravanji – Kopiščarju (1889-1953) iz Trente, a održava je Planinarsko društvo Jesenice.
Put se od smjerokaza gdje napušta makadamsku cestu spuštao, te nas je pobočjem vodio kroz šumu crnogorice prema sjevernoj stijeni Prisojnika gdje počinje željezni Kopiščarjev pot.
Pri ulasku u Kopiščarjev pot, već nakon nekoliko prijeđenih metara i pogleda u vis, staza daje do znanja da će se na njoj proliti koja kapljica znoja više ali to nas nije spriječilo da zdušno šakama obujmimo čeličnu užad i po njima se uputimo prema poznatoj Ajdovskoj deklici koja nas je svojim pogledom pratila jednim dijelom uspona.
Legenda kaže da je deklica bila dobrog srca ali se zbog nekog razloga pokefala sa svojim sestrama, i, kako to obično među ženama biva, one su je proklele te se deklica okamenila na stijeni Prisojnika.
Doduše, mene lik deklice još od onda kada sam je prvi put u živo vidio, podsjeća na jednog strip junaka iz mog djetinjstva.
Fantoma.
Pozdravivši Fanto.. ovaj, deklicu, krenuli smo dalje prema sljedećem prirodnom čudu koje nas je čekalo na našem usponu, a to je Prisojnikovo prednje okno.
Okno se nalazi na gornjem rubu Prisojnikove sjeverne stijene i najpoznatije je prirodno okno u Julijskim Alpama, te jedan od najvećih prirodnih otvora u Sloveniji. Visoko je oko 80 i široko oko 40 metara. Nastalo je urušavanjem, a kasnije se uz razne prirodne utjecaje povećavalo do sadašnje veličine.
Kako se okno “povećava” brzo smo i sami shvatili par puta bježeći od zaglušujuće tutnjave koju je stvaralo The Rolling Stones .
Ulaskom u okno Prisojnika te usponom kroz okno, dobio sam osjećaj kako nas iz prikrajka vreba gladan, zao Smaug. Naravno, tu su negdje bili i dobri momci, Thorin Oakenshield i njegova družina koji bi nam promptno pohitali u pomoć ako bi se ovaj sumporaš drznuo napasti nas.
Pri izlasku iz Prisojnikovog okna gotovo sam zapjevao “Misty mountains cold” jer su nas gore dočekali tmurni oblaci nošeni prohladnim vjetrom. Ipak, kako smo se sve više uspinjali prema
Prisojnikovom grebenu oko nas je bilo sve manje tih neugodnih nositelja vlage pa nas je pogled na stasiti Razor i moćni Triglav ispred nas te na snažni Mangart i opaki Jalovec iza nas koji su izranjajući iz bijelog “mora” uranjali u modro nebo, ostavio bez daha.
Grebenskom stazom došli smo pod sam vrh Prisojnika gdje nas je čekao završni desetominutni uspon.
Već smo se vidjeli kako gore s ushitom gledamo na sve strane ovog čudovitog kamenog svijeta kada se kolegi iznenada ispod noge odlomio veći komad stijene te se pokliznuo i ozlijedio koljeno.
Ozljeda nije bila velika ali je bila dovoljna da pogledom na sat i Šimin šepajući hod napravimo kalkulaciju i utvrdimo kako će nas debela noć uhvatiti na opasnim Prisojnikovim stijenama ako se odlučimo dovući na vrh, odradimo fotografiranje i počnemo sa polaganim spuštanjem dolje.
U jednom trenutku kroz glavu mi se provrzmala misao kako bih mogao sam što hitrije otići na vrh te pobrati nekoliko videosnimaka i desetak fotografija a da me Šime sačeka tu gdje je stao ali mi je ta nekolegijalna nebulozna ideja vrlo brzo nestala iz uma jer nijedan “osvojeni” vrh, pa tako ni moćan i atraktivan Prisojnikov, nije vrijedan naše sigurnosti.
Malo smo se odmorili i polako s noge na nogu krenuli dolje Slovenskom poti koja vodi prema Vršiču.
Kada smo napokon sretno i sigurno stigli do našeg automobila, dan je već odavno napustio ovaj dio sjeverne Zemljine polutke.
Posvećeno Elviri
Počivala u miru Božjem
[nggallery id=154]