U subotu 23.03.2013 u 07:00h sati smo krenuli iz Paga u smjeru Velikog Rujna gdje smo stigli, nakon kratke pauze ispred jedne trgovine, oko 09:00h. Nakon kraćih priprema krenuli smo prema Strugama. Iako je bilo oblačno nismo se žalili na vrijeme nego se veselo uputili na izlet. Na prvi snijeg smo naletili ispod serpentina na Buljmama koji nam je zapravo dosta pomogao jer smo lakše kratili put popreko. Do Buljma nismo osjetili, tako reć, daška vjetra nego tek kad smo ga prošli nas je ošinuo hladan vjetar. Nastavili prema Strugama gdje smo našli malu skupinu od 5-6 zadrana koji su naš lijepo dočekali sa ugrijanim skloništem. Stigli smo malo prije 13:00h. Postojala je i ideja da se odmah ode na Vaganski vrh ali pošto se nismo uspjeli usuglasit ipak smo ga ostavili za sutra. Ostatak dana smo proveli u šetnjici oko skloništa i sanjkanju.
Ujutro oko 07:00h sljedećeg dana, nakon doručka i kave smo krenuli na naš cilj, Vaganski vrh. Vrijeme nam je bilo, skoro pa odlično… Kažem skoro jer nije bilo vjetra i nije bilo hladno ali je bilo dosta maglovito… Nismo htjeli odustat jer smo imali sve potrebno za ovakav pothvat tako da smo veselo nastavili dalje. Put nam je bio zahtjevan, ne kondicijski nego tehnički… vidljivost nula, snijegom i ledom okovane padine, na grebenima vjetar i ledena kiša. Iako nas je krenulo troje, na vrh smo stigli samo dvojca. Naime, jednog kolegu je počeo boljeti zglob na zadnjom padini pa je odlučio da nas sačeka pored nekog kamena dok mi odemo gore i vratimo se po njega. Ostalo mu je možda 150m do vrha ali je procijenio da je ipak bolje da ne riskira preko te padine. Na vrhu se nismo previše zadržavali jer em nas kolega čeka em nemamo što vidjet i uslikat. Pokupili smo kolegu gdje smo ga i ostavili i slijedili naše stope do skloništa. Otprilike nam je 5 sati trebalo do vrha i nazad, dosta smo stajali da bi svako malo provjeravali gps gdje smo i što smo. Nakon malo okrepe u skloništu oko 14:00h smo krenuli prema autu.
Hrvoje S.
[scrollGallery id=80]