Volin svoje misto, 17.03.2012.

Nastavak akcije Volin svoje misto okupio je velik broj naših članova koji su i ovaj put ne žaleći truda zasukali rukave i prionili poslu. Poslin prošlosubotnjeg Škrapinga ovo nan je došlo ko melem na rane.

Škraping i nije bija tako davno – na to nas podsjećaju još uvik upaljeni mišići i izgrebane ruke i noge. Lagana južina koja je puhala cilo vrime ove naše akcije natirala nas je na povećani oprez pri spaljivanju granja koje je gorilo ko ulje i na momente je izgledalo ko da će se užgat cila šuma. Na trenutak nam se vatra otela kontroli te krenula svojim putem, ne pitajući nas za dozvolu. Uz malu intervenciju spriječili smo je da se ne razbaca po ciloj šumi, i tako  dovrši naš započeti posao čišćenja /moš mislit/.

Jugo je počelo jačati pa smo odlučili ne izazivat vraga, te prestali sa spaljivanjem. Pod budnim okom Daniella vatra nije imala šanse. Dok je on motrio na nju naoružan s dvi, tri kante pune mora mi ostali smo nastavili  krčenje.

Dica su uživala uz našega Pakija koi ih je podučava kako napravit ražanj za kobasice, kako ih nataknit  i držat iznad vatre, te okrićat da ne izgore. Nučila su dica da osim pomfrija postoji i kunpir iz luga.

Nakon što smo završili s radom, te provjerili u više navrata zgarišta vatri te ih, po ko zna koji put polili morem, nazvali smo vatrogasce da oni još jenput to lipo profesionalno izvide i po potrebi interveniraju. Sritni i u dobrom raspoloženju, zadovoljni učinjenim poslom krenuli smo u smjeru odakle se širija miris gradelade.

Poslin dobre spize teško se je natirat na neku aktivnost, osim za nordijsko hodanje. Uz salve smija ustanovili smo da ih većina ima dvi live i ruke i noge. Ma, izgledat će to puno bolje drugi put.

Robert P.
Foto: Robert Pejić i Franjo Jurić

[scrollGallery id=49]