Ove godine najbrojnija ekipa škrapera PD Belveder-a okušala se na ovom nadasve zahtjevnom trekingu. Što sunce, što bura koja na momente neugodno ladi naša ugrijana tila, sušeć na nama od znoja natopljenu robu, priteče škrape i gromače, drače i šmrike što nan priče put usmjeravajuć nas tamo di mi nećemo.
Iscrpila su naša bidna tila, probudivši u namin dišpet koji nas je tira naprid cilo vrime.
Raspadnute patike zakrpane žicon, razbijena kolina, krvavi dlanovi, bolne noge, izgraptana tila, krv, znoj i di koja s naporom suspregnuta suza, te smija na pretek ono je s čim su se naši škraperi susreli.
Veseli velik broj domaćega svita, učesnika Škrapinga kojima je ovo bila prilika da prođu stazama i stazicama svojega ditinstva, da posjete maslinike svojih didova, da se podsjete vrimena kad su brali kič i nosili ga blagu u torove, smištene po branjevinam već dobrano obraslim vegetacijom. A kamen… kamen priča svoju priču zarobljen u suhozidu, otet zemlji da bi oslobodio misto maslini i lozi, vridnin rukan posložen da traje za vičnost….
A mi, mi smo samo u prolazu.
Robert P.
Fotografije: Stjepan Mišulić, Mirna Matijević, Sanja Morožin, Robert Pejić
[scrollGallery id=48]