Za gospu blaženu, kad ću se više liberat ovoga pisanja…još kad mi spomenu č i ć…
Odradija se je lipi posa ove subotu na Biograjskoj rivi, na već po ko zna koji put složenon gastro, etno i ko zna kakovome još stolu. Samo za razliku od prijašnjih na ovome smo se pojavili i mi, uz pomoć dragih nam prijatelja iz Brinja, koji uzgled rečeno nose velike zasluge poradi posjećenosti našega stola. Tribalo se je spustit iz Škamnice i donit jako bitne sastojke našega gulaša koji je zamirisa rivon, nošen jakim jugom i izazva pomamu u naših nam dragih, izgladnilih furešta koji su nas opsjedali znatiželjno virkajući u teču te se naguravali zauzet najbolju startnu poziciju za dodilu spize….
Velik teret, ova naša posla podnija je i naš Čiro koji se hrabro odupra naletima juga i veselo ispušta dimne signale put barbe Gulivera /skužajte šjor Guliver,,,mogli ste i vi doći po porciju/…spasija je naš Čiro situaciju i podmetnija svoja leđa tako da su i ljubitelji bakalara došli na svoje…
Okuša se Čiro i u spravljanju boba, i virujte mi nije iznevjerija, zračija je on toplinon i grija sve oko sebe, naše cure mu nisu mogle odolit. Kako se je spuštala noć, primicale su mu se sve to bliže i bliže…. Ko li je taj famozni Čiro koji uzgred rečeno trenutačno odmara u konobi, među bačvan i starin škabelinima i kredencama.. E pa to je naš Čiro i nedamo ga nikomu, puno više vridi od dvi tri škatule malbora /crvenoga/.
Pohvale našin curama koje su si dale truda i pripravile brdo kolača /meni osobno najviše je pasa kolač od mrkve/. Fala in za sve one suze, prolivene dok su gulile kapulu, fala našin najmlađima koji su dilili kruv, terine, zlice i pirune…. Fala meni koji sve ovo pišen i faljivan č i ć. 🙂
Robert P.
[scrollGallery id=59]