Sv. Katarina, 09.06.2012.
Kakav je to samo desant bija. SV.Katarina, oli ti ga otok ljubavi, nama malo starijima pobudija je sićanja na ne tako davna vrimena kad smo ko mulci ,dokazivajući sebi i drugima da smo dovoljno odrasli, plivali sa biograjskog parapeta do otoka i širom otvorenih očiju škicali dame koje su se gole golcijate miškoljile po kamenim pločama svisne naše prisutnosti, hranile svoju taštinu.
Sve još miriše ko nekad, kamen se i dalje bili u svoj svojoj lipoti, more plavo i kristalno čisto, borovi pružaju svoje grane nad morem, vječno gladni galebi lete nad našin glavama a sunce prži svom svojom snagom…
UVATIIII KONOOOOPPPPPP..POVUCI KRMU…BRŽEE ETO MORETA, e jbg, nema se vrimena više ni prisićat ni uživat u lipoti. kapetan je izdava zapovidi pod budnin okon prezidenta Yacht Cluba Biograd, koji nije uspija prozborit ni rič, zabrinut za sudbinu broda koji se opasno približija škrapan, a čak i jedanput nasija na stinu.
Fala bogu manevar je uspija, te smo iskrcali sve što smo tramakivali, i sabun i cimenat, karijolu, spizu i tablu te naše vridne novinare koji su odanili kad su osjetili tlo pod nogama. Nije se puno čekalo, prionilo se poslu i za nepune dvi ure postavljena je tabla koja upozorava nas i naše nan drage furešte DA SE NESMI VOZIT BRŽE OD DESET MILJA PAŠMANSKIM KANALOM. Aj neka vidit ćemo i to…
Bilo bi pametnije tokon sezone zaposlit par ljudi, dati im glisere te ih ovlasti da kažnjavaju /novčano/ one koji jure kanalom, ugrožavajući druge i sebe.. Hhehehehehehe kroz lito bi isplatili glisere, zaradili plaću i popunili državni proračun. Nakon ispunjene obaveze naspram sedme sile, konačno smo ostali sami, ufffffff, umori brate, što više napisat…
Neću valjda pisat o tome kakav je osjećaj sist u krilo Anemonie Sulcate /aalaa lipoga li imena/…samo se ne sićan jel ono ona bila brineta,ili….
Robert P.
[scrollGallery id=60]