Risnjak, 16.06.2012.
Dugo već smo planirali poći na Risnjak ja i Domagoj i uvijek bi nam se nešto izjalovilo. Ili ne možemo dobiti slobodne dane ili je vrijeme loše tako da smo već mislili da nam nije suđeno da osvojimo vrh Risnjaka. Onda je došao 16.6.2012 i konačno se sve poklopilo. Ja, Domagoj i naš iskusni planinar Pavle iz Zagreba smo se konačno zaputili u Gorski Kotar da otkrijemo njegove čari.
Dan je osvanuo idealan za planinarenje a mi smo se probijali kroz Liku do Risnjaka. Atmosfera u autu je bila odlična. Došli smo na nadmorsku visinu od 1100 m i autom dalje nismo mogli. Risnjak je na 1500 m i trebalo je sat vremena hoda do njega preko dobro označene staze preko Medvjeđih vrata. Na početku ekspedicije smo se malo okrijepili pivom, pojeli sendvič i put pod noge.
Predivan šumovit krajolik kojim smo prolazili ostavljao nas je bez daha. Odjednom u daljini smo konačno vidjeli Šuslerov dom koji se nalazi ispod samih stijena Risnjaka. Dosavsi do doma očekivali smo da ćemo vidit i kojeg risa po kojima je i Risnjak dobio ime ali oni nisu bili zainteresirani za bilo kakav susret. Doznali smo da danas u Hrvatskoj živi jos 100 riseva ali je problem što su svi u rodu pa ćemo pokušati uvesti malo svježe krvi iz Česke – ali opet problem, njihovi risovi su malo veći.
Nakon malog odmora u domu odlučili smo osvojiti sam vrh što nam je i pošlo za rukom. Sa vrha Risnjaka predivan pogled na Krk, Učku, Istru, Snježnik i Lokvarsko jezero.Iiskusno oko Pavla nam je objasnilo gdje se što nalazi. Upisali smo se u knjigu osvajača Risnjaka, par fotografija na vrhu za uspomenu i put pod noge nazad u dom. U domu smo naručili fažol i gulaš i dobro se najeli i sve to zalili još kojom pivom. Nakon ručka je valjalo malo se odmorit pa smo malo odrijemali u debelom hladu. Teska srca smo se rastali od Risnjaka ali morali smo do mraka se vratiti kući.
Od doma do auta smo išli dužom stazom preko tzv. Cajtuga i to je trajalo sat i po pješačenja. Usput sam naučio da ako je staza uska kod mimoilaženja uvijek ima prednost onaj planinar koji se penje a ne onaj koji se spušta. Ponovo smo se probijali dobro označenom stazom kroz šumu do auta. Na povratku kući smo stali u Delnicama, pojeli kolac od borovnice na Pavlovu preporuku. Došavši u Biograd u Malom mistu smo popili još par piva za ugodno proveden dan i puni dojmova otišli svakoj svojoj kući. Vec smo kovali planove za idući pohod na neki vrh !
Dalibor Matijević
[scrollGallery id=65]
